Jeremiah 36

1A četvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda govoreći: 2Uzmi knjigu i napiši u nju sve riječi koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, otkada ti počeh govoriti, od vremena Josijina, do danas; 3Eda bi čuo dom Judin sve zlo koje im mislim učiniti i vratio se svak sa svoga zloga puta, da bih im oprostio bezakonje i grijeh njihov.

4Tada Jeremija dozva Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve riječi Gospodnje koje mu govori. 5Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreći: meni nije slobodno, te ne mogu otići u dom Gospodnji. 6Nego idi ti, i pročitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, riječi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji dođu iz gradova svojih pročitaj;

7Ne bi li moleći se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod. 8I učini Varuh sin Nirijin sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i pročita iz knjige riječi Gospodnje u domu Gospodnjem.

9A pete godine Joakima sina Josijina cara Judina mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji dođe iz gradova Judinijeh u Jerusalim. 10I pročita Varuh iz knjige riječi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije sina Safanova pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom.

11A kad ču Mihej sin Gemarije sina Safanova sve riječi Gospodnje iz knjige, 12On siđe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeđahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi.

13I kaza im Mihej sve riječi što ču kad Varuh čitaše knjigu narodu. 14Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poručiše mu: knjigu koju si čitao narodu uzmi u ruku i dođi ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh sin Nirijin, i dođe k njima. 15I oni mu rekoše: sjedi i čitaj da čujemo. I Varuh im je pročita.

16A kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: kazaćemo caru sve te riječi. 17I zapitaše Varuha govoreći: kaži nam kako si napisao sve te riječi iz usta njegovijeh. 18A Varuh im reče: iz usta svojih kaziva mi sve te riječi, a ja pisah u knjigu mastilom. 19Tada rekoše knezovi Varuhu: idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste.

20Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te riječi. 21A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade čitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara. 22A car sjeđaše u zimnoj kući devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje.

23I kad Judije pročita tri četiri lista, isiječe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici. 24Ali se ne uplašiše, niti razdriješe haljina svojih car niti koji od sluga njegovijeh čuvši sve one riječi.

25I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjige, on ih ne posluša. 26Nego zapovjedi car Jerameilu sinu carevu i Seraji sinu Azrilovu i Selemiji sinu Avdilovu da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod.

27I dođe riječ Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i riječi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreći: 28Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve pređašnje riječi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin. 29A za Joakima cara Judina reci: ovako veli Gospod: ti si sažegao onu knjigu govoreći: zašto si napisao u njoj i rekao: doći će car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku?

30Zato ovako veli Gospod za Joakima cara Judina: neće imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo će tijelo njegovo biti bačeno na pripeku obdan i na mraz obnoć. 31Jer ću pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiću na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše.

I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve riječi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih riječi.

32